ja sam luda...
premalo bi bilo reći da sam samo danas luda nego me to već neko vrijeme pere. valjda hormoni... po cijele dane samo se smijem, a danas kao da postoje i extra razlozi... još uvijek ne mogu shvatiti neke stvari od sinoć jer su presmiješne i mislilm si :" Majko mila, pa jel su ljudi zbilja toliko plitki....???", smijem se ja svim tuđim pogreškama , ali nisam ni ja savršena pa se smijem i svojima, a kad se sve to spoji smijem se ja već skoro mjesec dana...
sutra je imendan, bit će veselo. pošto sam sutra ujutro na ispitu neću moći napisati post o blagdanu svete Ane, ali zato pogledajte što sam napisala prošle godine i ujedno čestitam svim Anama i sebi samoj (?) imendan... drži te mi fige za sutra...
post koji je bio objavljen prošli put više ne vrijedi... dobro ste skužili... osoba je prečudna... ko bi ga shvatio...
i jedno pitanje za kraj... što vi mislite o osobama koje ti bilo dobro ili loše kažu direktno u facu???
za nekog novog...
«Moj je život jednoličan. Ja lovim kokoši, ljudi love mene. Sve su kokoši slične i svi su ljudi slični. Ja se, dakle, pomalo dosađujem. Ali, ako me ti pripitomiš, moj će život biti kao obasjan suncem. Upoznat ću bat koraka što će se razlikovati od svih ostalih. Drugi me koraci tjeraju pod zemlju. Tvoji će me poput muzike mamiti iz brloga. I onda pogledaj! Vidiš li, tamo dolje, ona žitna polja? Ja ne jedem kruh. Žito meni ništa ne znači. Žitna me polja ni na što ne podsjećaju. To je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Bit će divno kad me pripitomiš. Žito, koje je zlaćano, podsjećat će me na tebe. I ja ću voljeti šapat vjetra u žitu…
…………………………………………………………………..
-Što to znači «pripitomiti»?
-To je nešto što je već odavno zaboravljeno – reče lisica.
-To znači «uspostaviti veze».
-Uspostaviti veze?
-Naravno – reče lisica. – Ti si za mene još uvijek samo dječak sličan stotinama tisuća drugih dječaka. I nisi mi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica nalik stotinama tisuća lisica. Ali ako me pripitomiš, bit ćemo doista potrebni jedno drugome. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu.»
«Mali princ», A. de Saint-Exupery
najljepša poezija uvijek dolazi iz srca...
Pablo Neruda: Ljubavi
Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete,
mreza vjetra sa svojim sjenovitim mjestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i noc klasa.
Kuda prodjosmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kaleza,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom placa.
U svim republikama razvijao je vetar
svoju neporocnu zastavu, svoju ledenu kosu
i zatim se vratio cvijet svome cvijetanju.
Ali jesen u nama nikada nije ovapnela.
U nasoj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose.
NEDOSTAJE MI NAŠA LJUBAV
- Djordje Balašević -
Na jastuku
bdim na ponoćnoj straži kao stari posustali ratnik,
kom svaki put
od riznice neba jedva zapadne Mesečev zlatnik.
Pod oklopom
drhti košuta plaha, večno gonjena
tamnim obrisima straha, koja strepi
i od mirnih obronaka sna.
Nedostaje mi naša ljubav, mila,
bez nje se život kruni uzalud
nedostaješ mi ti kakva si bila
nedostajem mi ja onako lud.
Ja znam da vreme ne voli heroje
i da je svaki hram ukaljalo
al meni, eto, ništa sem nas dvoje
nije valjalo.
Kad potražim
put u središte sebe staze bivaju tešnje i tešnje
i skrijem se
u zaklon tvog uha kao minđuša od duple trešnje,
al uspevam
da još jednom odolim da prošapućem
da te noćas ruski volim,
šta su reči - kremen što se izliže kad tad.
Nedostaje mi naša ljubav, mila,
a bez nje ovaj kurjak menja ćud
nedostaješ mi ti kakva si bila
nedostajem mi ja onako lud.
Ja znam da vreme svemu menja boje
i da je silan sjaj pomračilo
al meni, eto, ništa sem nas dvoje
nije značilo.
Ponekad još
u moj filcani šešir spustiš osmeh ko čarobni cekin
i tad sam svoj
jer ma kako me zvali ja sam samo tvoj lični Harlekin.
Ponekad još
suza razmaže tintu i ko domina
padne zid u lavirintu tako prosto
ponekad još stignemo do nas.
Nedostaje mi naša ljubav, mila,
bez nje uz moje vene puže stud
nedostaješ mi ti kakva si bila
nedostajem mi ja onako lud.
Ja znam da vreme uvek uzme svoje
i ne znam što bi nas poštedelo
al meni, eto, ništa sem nas dvoje
nije vredelo.
Antun Gustav Matos - Tajanstvena Ruza
U mome tajnom vrtu cuti dreka
Rogobornog vijeka. Sjajni majevi
Kroz miris lebde uz rijeku meda i mlijeka -
Oj snovi mog zivota, modri krajevi!
Jer dusa moja basta je daleka,
Visok zid je cuva, sfinga i zmajevi,
Tud seta draga zena, duse jeka,
A njenim bicem struje sveti gajevi.
Zoves li se Cintija, Sibila,
Kakvog si lika, ne znam reci;
Znam te kao sebe i nemam za te rijeci.
Kao sanak diras moje zjene,
Ne znam sto si, djevojka il vila -
O tajno moga vrta! O ruzo moje sjene!
Strepnja
Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim oka tvoja dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.
Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.
Ne, nemoj mi prici! Nasto to, i cemu?
Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek' mi ne pridju oka tvoja dva
Desanka Maksimovic
poezija za prugu
Kao talas
Negde se pipnu naši mali svemiri
Kada već pomislim da spavaš
Zašumi saten, tama se uznemiri
I kao talas naiđeš
U školjki tvoga pupka leto zimuje
Tu čuvaš mrve sunca za nas
Sa tvojim dodirom se čežnja rimuje
Dok kao talas nadireš
I ništa više nije važno
Lice sveta, zlobno i lažno, se raspline za čas
I niko više nije bitan
Svi su pesak, prezren i sitan, pesak ispod nas
Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst
Niz tvoje je sapi zvezda pala
'Zalud te privijam uz sebe, k'o uz krst
Ti, kao talas, izmičeš
Ostavljaš slane kapi bistre
I jato dobrih mirisa Istre po sobi razvijaš
Ostavljaš varljiv zalog pene
U srcu ove napukle stene koju razbijaš
I ništa više nije važno
Lice sveta, zlobno i lažno, se raspline za čas
I niko više nije bitan
Svi su pesak, prezren i sitan
Pesak ispod nas
p.s Balašević je legenda, ovo mi je njegova najdraža pjesma. zato sada stoji u ovom postu samo za jednu prugu koje više neće biti. rekao bi moj omiljeni profesor Vreš: "život je težak.", a ja ću reći: "čudni su put putevi Gospodnji." pozdrav Jasminki koja se je sjetila da i ja imam blog.
bit će još postova... uskoro...
prvi maj
danas Je praznik rAda... kao i svake GODine.. istE stvari..
rekao je IsuS u jednom dijelu Novog zavjetA: "Tko ne radi, neka ni ne jede!"
Šećer doLazi nA kraju, valjda... nadam se da će dan biti jedan lijep jer još se stiGne prOMijeniti .
Ne veruj ako ti kažu da svaki tvoj trenutak
Nije herojsko doba. Ne veruj ako ti kažu
da svaki tvoj trenutak nije ni čudesan,
ni pravi.
Svaki je trenutak istina, samo što poneki
Ima lažnog čoveka.
Moraš da smogneš snage i sebi otvoreno
Obećaš da ćeš ostati tragač za večnošću
U sebi, a ne za sobom u večnosti.
Miroslav Antić
jer Gospodin je moja snaga
mislila sam napisati jedan dugi post o tome kako mi je današnji dan bio jedno veliko razočarenje, ali ipak neću o tome pisati. zašto? zato jer sam svjesna svijeta oko sebe i znam da ću uspjeti, jer Gospodin je moja snaga. opet sam pala na istome putu i to četvrti put u četiri godine!
jedna je cura danas rekla, a odnosilo se na mene samo što ona to nije znala. "čula sam da se je ona koja je četvrta jako razočarala."
priznajem da sam povrijeđena i to jako i stvarno mi je žao što ni ovaj put nisam uspjela, ali ja ne gubim vjeru niti snagu. ako ja ne budem prva biti će oni kojima ću ja predavati!